
Psihodrama je akciona forma grupne psihoterapije. Životne situacije pojedinca se odigravaju na sceni uz pomoć članova grupe. Kao sredstvo izražavanja, psihodrama koristi govorni jezik i jezik tela. Ne postoji dramski tekst nego se odigravaju prizori iz života čoveka, onako kako ih on doživljava. Psihodramska pozornica je sigurno mesto na kome se, u prisustvu grupe i pod vođstvom direktora (terapeuta), istražuju ljudske relacije.
Moreno je smatrao da akcija, telesni pokret i živi odnos između likova na sceni, njihova blizina ili udaljenost prikazani u prostoru, govore više o teškoćama ljudskih odnosa nego sam govor. Scensko odigravanje, reč i pokret, predmeti i rekviziti, omogućavaju protagonisti psihodrame da dovrši ono što u životu nije mogao i umeo ili možda nije smeo. Tako ljudi na sceni otkrivaju šta ih ograničava, koja osećanja i misli, kako da se slobodno izraze u svom ponašanju. U psihodrami se istražuju ne samo neizgovorene misli i osećanja, već i one situacije koje se nisu dogodile a mogle su se dogoditi, susreti sa onima koji nisu tu, projekcije budućnosti i drugačija viđenja prošlosti i sadašnjosti.
U psihodrami je moguće sve: biti u ulozi boga, razgovarati sa umrlim, tražiti razvod, ukrasti, voleti koga inače ne smemo, reći sve u lice pretpostavljenom. Ova skrivena dimenzija doživljaja, nepoznata ili gurnuta u stranu, naziva se u psihodrami više od realnosti, ekstra dimenzija realnosti. „Kao da“ omogućava ispitivanje zabranjenih, bolnih i traumatičnih iskustava.
Na psihodramu dolaze deca i odrasli, devojčice i dečaci, muškarci i žene, svi koji žele da razjasne svoje strahove i sukobe ili da promene odnose sa drugima. Grupe se formiraju od osoba bliskih po godinama i problemima koje doživljavaju. Oni su različitih zanimanja, od đaka do studenata do lekara i psihologa. Grupe mogu biti terapijske, edukativne, iskustvene. Prema problemima kojima se bave njihovi članovi, grupe mogu biti sastavljene od adolescenata, bračnih parova, pacijenata ili profesionalaca koji se bave nekom oblašću ljudskog rada. Član grupe može biti svako ko je u stanju da kontroliše svoje agresivne i seksualne impulse tako da svojim ponašanjem ne ometa druge.
U edukativnim grupama se obučavaju lekari, psiholozi, defektolozi, vaspitači – svi oni koji se spremaju da jednog dana budu terapeuti drugima. Oni prorađuju svoje strahove, sukobe i otpore za vreme rada u edukativnoj grupi. Jedna psihodramska seansa traje oko tri sata, jednom do dva puta nedeljno. Grupa radi onoliko koliko joj je potrebno da reši svoje probleme. To je vreme između tri i pet godina.
Čovek u grupi ulaže vreme, novac i sebe, a zauzvrat stiče svest o svojim problemima i problemima drugih. Na osnovu stečenog iskustva na grupi, pojedinac odlučuje na koje načine će rešavati svoje životne probleme. Dolaskom na grupu, svaki član stiče svest o uzajamnosti. Svaki član grupe se obavezuje na diskreciju i dobronamernost.